Anksioznost je danas jedna od najčešćih tema sa kojima mi se ljudi javljaju.
Zato želim da ovu temu otvorim citatom koji mi u ovom trenutku deluje najprikladnije:
“Nije merilo zdravlja biti dobro prilagođen duboko bolesnom društvu.” – Jiddu Krishnamurti
Pitanje koje već neko vreme postavljam sebi, s obzirom na sva dešavanja oko nas, jeste:
„Da li je uopšte moguće NE biti anksiozan danas, ukoliko nisi izgubio svaki osećaj i unutrašnji kompas?“
Da li je moguće ne biti anksiozan kada su iskrena prijateljstva skoro pa nestala, kada su se partnerstva svela na crvene i zelene zastave i kratak rok trajanja, kada se život mnogima sveo samo na posao i preživljavanje – bez mogućnosti da zastanu i odmore, čak i kada im je to neophodno?
Kada se u poslednjih nekoliko godina talog svega lošeg toliko podigao da ga je nemoguće ignorisati?
Sve češće mi se javljaju ljudi koji su potpuno sagoreli – emocionalno i psihički. Ljudi koji ne mogu da promene okolnosti, pa se okreću lekovima kako bi lakše podnosili upravo ono što ih i dovodi do anksioznosti, jer trenutno ne vide drugi izlaz.
Iz ugla nekoga ko radi sa ljudima – situacija je na kolektivnom nivou puno drugačija nego pre 5 godina.
Postali smo svesniji i informisaniji, ali i više zbunjeni, izgubljeni, usamljeni, otuđeni i anksiozni.
Informisanost je donela i puno toga dobrog, ali istovremeno kao da smo prestali da živimo život i sve stavili u neke psihološke kategorije i analize.
Sve je postalo intelektualizacija, dok se život nekako potiskuje, izbegava, ne dopušta.
Život traži protok.
Puno je faktora i zato, kada pomisliš da sa tobom „nešto nije u redu“ jer se osećaš anksiozno, važno je da uzmeš u obzir i svet u kom živimo – ne kao opravdanje ili prebacivanje odgovornosti na okolnosti, nego kao način da sebe bolje razumeš i ne etiketiraš.
Zašto je anksioznost danas sve češća?
Sada kada smo mapirali kolektivni udeo u stvaranju i održavanju anksioznosti, važno je da se pozabavimo i individualnim izazovima.
Individualni izazov – primer
Uvek uzmi u obzir i kolektivni i individualni faktor.
Pored kolektivnog stanja, hajde da pogledamo i individualne teme.
Nedavno mi je pisala žena koja je u procesu razvoda.
Radi u istoj firmi kao i njen uskoro bivši suprug.
Nisu u dobrim odnosima, ali su prinuđeni da se svakodnevno sreću na poslu.
Ona želi da napusti taj posao, ali bi time izgubila finansijsku sigurnost.
Ima dvoje dece, a uz to finansijski brine i o starim roditeljima.
Oseća anksioznost.
Traži posao, ali ga ne nalazi i ostaje u okruženju koje je konstantno izbacuje iz ravnoteže.
Ne može da prestane da razmišlja. Mozak ne staje.
Kaže da nešto sa njom nije u redu jer se oseća anksiozno.
Krivi sebe, naziva sebe slabom i pita se gde je nestala ona jaka žena koja je nekada bila.
Ali, ako sagledamo realno – ko bi u takvoj situaciji osećao mir?
Sada razmisli o svojim individualnim situacijama u ovom kontekstu.
ANKSIOZNOST NIJE SLABOST
Anksioznost nije znak slabosti, već reakcija nervnog sistema koji pokušava da kaže da je nečega previše, premalo ili da nema dovoljno sigurnosti, da je preopterećen.
To je INFORMACIJA.
Često je to vapaj za pomoći, podrškom, promenom prioriteta, napuštanjem određenih okruženja i odnosa ili promenom navika.
Kada anksioznost gledaš kao informaciju, a ne kao svoje celokupno biće koje potom i kritikuješ zato što anksiozno – nivo pobuđenosti se polako smanjuje jer tvoj nervni sistem oseća PODRŠKU, da bar na tebe može da se osloni. U suprotnom, dobija konstantno informaciju “nešto sa mnom nije u redu” – što samo pojačava alarm.
Pogledaj svoju anksioznost kao informaciju
Šta bi želela da ti kaže?
Koji je prvi odgovor koji ti dolazi bez razmišljanja, intuitivno?
Zatim sebi postavi sledeća pitanja:
- Kakve su moje navike – san, ishrana, fizička aktivnost?
2. Kakvo je moje okruženje i koje su teme kojima se bavimo? Da li mi dinamika tih odnosa prija?
3. Šta već dugo odlažem, iako znam da je potrebno da napravim neki korak? Koji je prvi korak?
4. Da li mi je u nekim segmentima života poljuljana sigurnost – finansijska, emotivna, fizička?
5. U kojoj meri pokušavam da kontrolišem sve – život, druge ljude, njihove reakcije, emocije i okolnosti?
A u kojoj meri dopuštam životu da TEČE?
Odgovori iskreno na ova pitanja i dobićeš bolji uvid u to zašto je tu, kao i početne smernice.
Ono što je kod anksioznosti najvažnije jeste – razumevanje.
Razumevanje sebe, svog nervnog sistema, okolnosti i njihovog uticaja na tebe.
Kada razumeš, prestaješ da se etiketiraš.
Prestaješ da misliš da si slab/a. Prestaješ da konstantno kritikuješ sebe.
Prestaje ili se bar smanjuje strah od simptoma.
To pomaže uznemirenom nervnom sistemu da postepeno smanji pobuđenost.
Šta je regulacija nervnog sistema i zašto je važna kod anksioznosti?
Ovaj tekst bi bio nepotpun bez objašnjenja pojma regulacije, koji je danas svuda prisutan, ali često pogrešno shvaćen.
Ako misliš da će ti tehnike regulacije doneti stanje u kom nikada više nećeš osetiti anksioznost, to očekivanje će te samo dodatno frustrirati.
JER DEŠAVA SE ŽIVOT.
Dešavaju se otkazi, razvodi, raskidi, gubici, razočarenja, bolesti, finansijske krize, promene uloga, hormonske promene, perimenopauza kada se kod mnogih žena pojača anksioznost ili se tada prvi put javi, kao i periodi kada više ne znaš ko si.
Sve to prirodno može aktivirati anksioznost.
Regulacija nije tu da zauvek isključi alarmni sistem.
Ona je tu da ti pomogne da se vratiš u stabilnost umesto da ostaneš zaglavjen/a u režimu “bori se ili beži”.
Da znaš kako da se vratiš sebi, kako da se smiriš, kakve god okolnosti bile.
Gde danas pravimo grešku?
U pokušaju da:
-
NIKADA ne uđemo u stanje „bori se ili beži“
-
stalno kontrolišemo svoj nervni sistem
-
ne osećamo neprijatne emocije po svaku cenu
To postaje novi oblik PERFEKCIONIZMA.
PERFEKCIONIZAM PREMA SVOJIM EMOCIJAMA i neprihvatanje svoje ljudskosti.
I paradoksalno novi izvor anksioznosti.
Šta je zapravo rešenje?
Rešenje nije da izađeš iz “bori se ili beži” režima zauvek.
Rešenje je da povećaš kapacitet nervnog sistema da se kreće između stanja.
Da razviješ fleksibilnost, odnosno KAPACITET ZA NOŠENJE SA ŽIVOTOM.
Ne da koristiš regulaciju kao još jedan vid kontrole i perfekcionizma nad sobom.
Idemo sada korak po korak.
Prvi korak je promena interpretacije.
Kada osetite – ubrzan puls, jaku napetost, onaj osećaj da “želite da iskočite iz kože”, ubrzanje misli – umesto da pomislite “Evo, opet sam anksiozan/na” i da krenete da kritikujete sebe, objasnite sebi da ste ušli u disregulaciju i probajte da razumete zašto.
Ako telo tu anksioznost ne doživi kao „kvar“, nego kao normalnu reakciju na zahteve života, aktivacija se polako smanjuje.
Ovo je posebno bitno za ljude koji su već po prirodi hipersenzitivni ili koji anksioznost imaju oduvek.
Drugi korak je smanjiti sekundarni stres
Najveći deo patnje često dolazi iz analiziranja simptoma i pokušaja da ih odmah uklonimo, kao i brige da „nećemo izaći iz ovog stanja“.
To stvara drugi sloj stresa, pa imate stres na kvadrat.
Zato mnogi savremeni pristupi naglašavaju prvo dozvolu za iskustvo, pa tek onda regulaciju.
Treći korak je povećati kapacitet nervnog sistema
Nervni sistem se vremenom može naučiti da brže prepozna sigurnost, lakše se vrati iz aktivacije i ne ostaje dugo u alarmu.
Snimila sam 2 lekcije o tome i dobijate ih uz glavni priručnik o anksioznosti.
Četvrti korak je razviti toleranciju na emocije i neprijatnost
Jedan od ključnih faktora je sposobnost da se izdrži uznemirenost, strah, neizvesnost, strah od simptoma i neprijatnost – bez potrebe da ih odmah uklonimo. To se zove emocionalna tolerancija. Ljudi koji je razviju često imaju manje anksioznosti, ne zato što nemaju stres, nego zato što ne ulaze u borbu sa sopstvenim emocijama jer znaju da mogu da ih izdrže i da će proći.
Peti korak je prihvatiti da će se režim preživljavanja povremeno vraćati
To nije znak neuspeha ni slabosti, nego deo života. Kod hipersenzitivnijih ljudi se može češće vraćati što takođe nije pokazatelj neuspeha nego toga da je njima još potrebnije da i van “kriznih perioda” neguju svoj nervni sistem.
Za kraj bih to sumirala ovako:
Razumevanje sebe + prihvatanje svoje ljudskosti + malo regulacije + živeti život i negovati igru, spontanost, radoznalost.
umesto:
Strah od simptoma + stalna regulacija sa idejom da se simptomi kontrolišu + stalno posmatranje sebe + kontrola sebe, simptoma, života.
Sve do detalja sa konkretnim koracima sam podelila u Priručniku za prevazilaženje anksioznosti.
Uz glavni priručnik dobijate i 7 bonus materijala, kao i 3 video lekcije. Sve je u online formatu. Priručnik je nastao nakon mog trogodišnjeg iskustva sa anksioznošću sa željom da više niko ne luta i pravi greške kakve sam ja pravila i držala sebe u začaranom krugu 3 godine.
Ako želiš da razumeš zašto se anksioznost danas javlja kod tebe i kako konkretno da pomogneš svom nervnom sistemu, ostavljam kontakt za naručivanje priručnika:
Naručivanje preko mejla: mindandbodyrs@gmail.com
Viber/WhatsApp poruka (kliknete na zelenu ikonicu u donjem desnom uglu “Pošalji poruku”)
Instagram DM (mindandbody.rs)
