Ovo je NAJČEŠĆA GREŠKA koju ljudi prave kada krenu da rade na sebi, bilo sami ili sa stručnim licem koje nije prošlo kroz rad na sebi. Da, ima i toga.

Osim teme rada na sebi u ovom tekstu naučićete i šta je zapravo ljubav prema sebi.

I to je nešto što se potpuno pogrešno tumači.

Rad na sebi – šta je to?

Hajde prvo da definišemo šta rad na sebi zapravo znači.

Mnogi u to uđu kao u neki projekat – krenu da čitaju knjige za samopomoć, slušaju meditacije, afirmacije, kreću u teretanu, kupuju novu garderobu, menjaju stil, izbacuju “toksične” ljude iz svog okruženja, a ne zapitaju se da li su možda ONI ti koji su toksični.

Te promene naravno donesu nešto dobro, ali to nije suština rada na sebi i često nije dugoročno već traje onoliko koliko traje motivacija.

Svi znamo koliko traje motivacija. 🙂

Pravi rad na sebi znači:

  • Osvestiti uverenja o sebi, o svetu oko tebe, o drugim ljudima, o međuljudskim odnosima, o novcu…
  • Osvestiti zašto imaš uverenja koja imaš i kako su ona nastala.
  • Razmisliti kako su ta uverenja do sada tebi oblikovala život, izbore i komunikaciju.
  • PREISPITATI ta uverenja – da li su realna, da li su crno – bela, gde su dokazi za njih?
  • PROMENITI uverenja koja nam ne služe, koja smo prerasli i koja nas sada samo koče.
  • Napraviti nova uverenja, koja je opet možda potrebno preispitati i promeniti za nekoliko godina jer mi kao ljudi rastemo, menjamo se i uverenja koja su bila deo rasta pre 15 godina, danas su možda uverenja koja nas sputavaju.
  • Rad na sebi je spremnost za suočavanje sa sobom i spremnost da izdržimo neprijatne emocije koje će se u tom suočavanju javljati!
  • Rad na sebi je PRIHVATITI svoja uverenja, misli, razmišljanja, emocije, RAZUMETI zašto su tu pa tek onda menjati ako je potrebno. NE BEŽATI OD SEBE!
  • Osvestiti kakvu sliku imamo o sebi i videti kako to utiče na naš život – JAKO VAŽNA TEMA. Mnogi imaju lošu sliku o sebi, a da toga uopšte nisu svesni.
  • Osvestiti koje su naše potrebe, želje, šta je stvarno NAŠE, a šta smo usvojili kao naše iako je to možda želja naših roditelja, kluture i društva u kome živimo…
  • Osvestiti svoje odbrambene mehanizme.
  • Osvestiti koje to paterne (ponašanja, razmišljanja i emocije koje se uporno ponavljaju) imamo u životu i zašto.
  • Osvestiti gde lažemo sebe, gde ulepšavamo stvari samo da bi nam bilo lakše.
  • Osvestiti NA KOJE NAČINE UNIŠTAVAMO SEBE.
  • Osvestimo tradicionalne i verske dogme koje slepo pratimo kroz generacije bez preispitivanja.

I naravno fizička aktivnost, zdrava ishrana i odmor.

ALI NE iz perspektive da promenimo svoje telo jer nam onakvo kakvo jeste nije dobro – NE zarad dobre zadnjice, trbušnjaka, mišića i dobre slike na instagramu – to je TOKSIČNA ljubav prema sebi, već zarad toga što volimo svoje telo u bilo kojoj verziji i želimo da mu to pokažemo kroz negu, fizičku aktivnost i zdravu ishranu.

Dakle, nezavisno od toga da li imaš 30 kg viška ili manjka, bitno je bezuslovno zavoleti svoje telo i krenuti u promene zato što ga VOLIŠ I PRIHVATAŠ, a ne zato što ga mrziš.

Ovde se još jedna greška u radu na sebi javlja.

Body positivity pokret…pogrešno shvaćen.

NIJE voleti sebe znati da imaš veliki višak ili manjak koji je potencijalno ugrožavajuć za tvoje zdravlje i ne menjati ništa, već je voleti sebe PRIHVATANJE toga kako je sada i PROMENA jer voliš sebe i bitno ti je tvoje zdravlje!

U suprotnom je laganje sebe.

Čak iako trenutno lažeš sebe i to je potrebno PRIHVATITI, a ne mrzeti sebe zbog toga.

Svi nekada lažemo sebe i to je sasvim prirodno, na taj način ego funkcioniše kako bi se (nas) zaštitio.

ALI, ako želiš promenu moraš priznati sebi da lažeš sebe. 🙂

Zašto su neki ljudi sve nezadovoljniji iako rade na sebi?

Zato što rade na sebi iz želje da pobegnu od sebe.

Ne vole sebe takve kakvi jesu, ne prihvataju se, žele samo da postanu neka savršena verzija sebe.

NEOPHODNO JE PRVO PRIHVATITI SEBE SA SVIM VRLINAMA, MANAMA I GREŠKAMA IZ PROŠLOSTI.

Rad na sebi nije trka, nema krajnjeg odredišta.

Ljudi koji tako gledaju rad na sebi i koji očekuju od sebe brzu promenu, savršenstvo, da im sve njihove osobenosti nestanu i nikada se više ne pojave – pate i sve se gore osećaju što više rade na sebi.

U tom slučaju, ako tako gledaš rad na sebi, bolje da uopšte i ne krećeš u to.

Šta možete očekivati kada krenete da radite na sebi?

Rad na sebi je PUT.

Biće uspona i padova, krivina, zbunjenosti, preispitivanja, stagnacije, odustajanja, vraćanja na staro, tuge, besa, krivice…biće svega.

I to je sve normalno!

Mi smo živa bića i nije realno očekivati da kao u video igrici mi krenemo u rad na sebi, promenimo te neke stvari koje nam se ne sviđaju i one zauvek ostanu promenjene i nikada se više ne vrate.

Ne.

Ponašanja, misli, emocije, navike, uverenja imaju tendenciju povratka.

Sasvim je sigurno da će se povremeno vratiti.

Tu imamo bitnu razliku u pristupu:

  1. Možeš kinjiti sebe i aktivirati svog unutrašnjeg kritičara koji će te ubediti da eto, ti nikad ne uspeš, da si opet na samom početku, da nikada neće biti bolje, da si opet posustao… ILI
  2. Možeš prihvatiti da si ljudsko biće i da ti se vratilo nešto što je godinama bilo tu, ali da ovog puta možeš da razmisliš zašto se vratilo i kako ćeš sledeći put postupiti.

Imaš IZBOR.

Ljudi koji se ne bave sobom ne znaju da imaju izbor, oni su samo REAKTIVNI.

Kada nečega nismo svesni nemamo baš širok opseg mogućih perspektiva i reakcija.

Reagujemo onako kako smo navikli, ali kad radimo na sebi možemo da BIRAMO kako ćemo reagovati, IAKO će se povremeno javiti ona instinktivna, naučena reakcija.

I to je okej.

Ako od 10 puta 3 puta odreaguješ kako ne želiš, to je opet NAPREDAK, nije poraz.

U početku ćeš od 10 puta uspeti samo jednom da odreaguješ drugačije i to je takođe okej, i to je napredak.

Samo je potrebno VREME, STRPLJENJE, PRIHVATANJE I BEZUSLOVNA LJUBAV PREMA SEBI.

RAD NA SEBI JE PUT, NE ODREDIŠTE.

Šta kada ti rad na sebi dosadi?

Skoro sam na Twitteru pročitala rečenicu: “Što se tiče rada na sebi – dajem otkaz” i lepo se nasmejala. 🙂

Ne sećam se ko je autor, ako se pronađe neka mi piše.

Sasvim je okej i da nam rad na sebi nekada dosadi, da se zapitamo da li je uopšte vredno i sasvim je okej odustati od toga.

Recimo ja sam imala takve periode kad bih jednostavno digla ruke od toga, smorilo bi me i nisam silila sebe da čitam, menjam sebe i usavršavam se. Ne. Vratila sam se nekim starim ponašanjima i obrascima, ali kada znaš i za bolje vraćaš se na bolje. 🙂 Tako da bih se vrlo brzo ipak vratila radu na sebi. Najduža pauza je bila oko godinu dana i sebi nisam dala nikakav rok, u redu mi je bilo i da se više nikada ne vratim usavršavanju.

Pratite sebe, ako vam sad nije period za to, nemojte da počinjete.

Nemojte samo iz pritiska jer svi kao rade na sebi da osećate potrebu da i vi krenete.

Ne. Kada potreba dođe iz vašeg bića – tada krenite.

Ako želite pomoć na tom putu, a verujem da bi vam značilo baš zbog toga što mnogi upadaju u zamke kada na taj put krenu sami, preporučujem da poručite Dnevnik Transformacije.

Uvek je lakše da na put krenete sa nekim ko je već išao tim putem, kom su poznate zamke na putu, nego da sami krenete bez ikakve ideje kakav je put, odakle da krenete, kojim pravcem i šta vas na tom putu očekuje.

Verovatno ćete i sami uspeti da se snađete, ali ušteda u vremenu je ogromna kada pratite nekog ko je već prošao tim putem i ko može da vam pomogne kada se zaglavite, izgubite, skrenete sa puta ili se umorite.

Dnevnik Transformacije možete poručiti klikom na zeleno pisamce u donjem desnom uglu (Viber, Whatsapp) ili mi možete pisati na: jzivkovic069@gmail.com

Ako vam se dopao tekst podelite. 🙂

0Shares

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *